Svjetski etos za svjetsko gospodarstvo
„U velikim starim religijskim i etičkim tradicijama čovječanstva nalazimo uputu: Ne smiješ krasti! Ili, kazano pozitivno: Postupaj pravedno i pošteno. Razmislimo iznova o posljedicama ove drevne upute. Nijedan čovjek nema pravo u bilo kojem obliku krasti od drugog čovjeka ili prisvajati njegovo ili vlasništvo zajednice. Ali i obratno, nijedan čovjek nema pravo koristiti svoje vlasništvo, ne obazirući se na potrebe društva i planeta Zemlje…“
U duhu naših velikih religijskih tradicija biti istinski čovječan znači sljedeće:
- Umjesto da je zloupotrebljavamo u bezobzirnoj borbi za vlast, gospodarsku i političku moć treba staviti u službu ljudima. Moramo razvijati duh suosjećanja s patnicima i voditi posebnu brigu za siromašne, invalide, stare, prognane i usamljene.
- Umjesto čiste težnje za moći i neobuzdane politike moći u neizbježnoj konkurenciji treba vladati uzajamno poštivanje, razumno usuglašavanje interesa, volja za posredovanjem i obzirnošću.
Umjesto nezasitne pohlepe za novcem, isticanjem i potrošnjom treba iznova pronaći smisao za umjerenost i skromnost. Jer čovjek u pohlepi gubi svoju „dušu“, svoju slobodu, svoju opuštenost, svoj nutarnji mir, a time i ono što ga čini čovjekom.
– Svjetski etos za svjetsko gospodarstvo
