Kako su nastali Sokratovi kafei?

Sokratovi kafei su pokrenuti 1996. godine, kada je osnivač i pisac Christopher Phillips poželio vratiti filozofiju iz njenih akademskih rasprava nazad na ulice, baš poput Sokrata. Učinio je to nakon što se zapitao što bi mogao uraditi da dodatno oplemeni djela drevnih filozofa i na taj način pomogne ljudima da budu bolji. Smatrao je da je najbolji način da to postigne tako što će biti filozof u Sokratovom kalupu i držati Sokratove dijaloge sa svima koji bi željeli sudjelovati u zajedničkoj potrazi za boljim razumijevanjem ljudske prirode.

Šta su Sokratovi kafei?

Sokratovi kafei su mjesto za sve ljude koji su spremni razbiti predrasude, otkloniti sve podjele, prihvatiti drugačije mišljenje i otkriti neuobičajno zajedničko stajalište. Tu se okupljaju ljudi koji Sokratovom metodom uz kafu i druženje traže istinu o određenoj temi i razmjenjuju iskustva, prihvaćajući ideju da propituju sebe i druge. Svi aktivno sudjeljuju u cijelom procesu.. Ne postavljaju se samo pitanja: „ko sam ja?“ i „ko smo mi?“ nego i “ko mogu postati?” i “šta smo sposobni postići i biti?”

Inicijative za dijalog unutar Sokratovih kafea isprepliću „komponentu promjene;, u kojoj su svi nadahnuti da budu promjena koju žele vidjeti u svijetu. Vrijednost Sokratovih kafea je u tome što se tu prihvaćaju sličnosti i razlike.

Šta je Sokratovska metoda propitivanja?

  • Sokratovski metod predstavlja svaki proces uzastopnog postavljanja pitanja unutar rasprave, diskusije ili dijaloga.
  • Sokratovski metod ima tri stadija – ironiju, majeutiku i definiciju, pri čemu ironija predstavlja sokratovski stav Znam da ništa ne znam što vodi zapitanosti i dokazivanju da onaj koji je mislio da zna ustvari ne zna.
  • Potom, majeutika znači porodiljsku / babičku tehniku ili vještinu pri čemu se pretpostavlja duhovni porod i način rađanja znanja koje je samo ono što se misleći postigne.
  • Na trećem je mjestu definicija odnosno konačno saznanje kao produkt razgovora.
  • Stoga su sokratovsku metodu dijaloga nazvali elenhos – grč. propitivanje, unakrsno ispitivanje („zdravog razuma“ – onoga što prihvaćamo zdravo za gotovo), a koja u konačnici predstavlja način traženja istine vlastitom svjetlošću, vlastitim unutarnjim sebstvom, jednostavnim uobičajenim svakodnevnim govorom.
  • Sokratovski dijalog ili elenhos nije ništa od onoga što ne dotiče naše nerve, ukoliko ne uznemirava mentalno i duhovno, ako ne zbunjuje.
  • Sokratovski, sve dok ne uključimo i druge oko nas u dijalog, skoro je nemoguće znati u šta sve vjerujemo i šta sve priznajemo pod zdrav razum

Ko učestvuje u Sokratovim kafeima?

U Sokratovim kafeima vlada jednakost i mogu učestvovati svi; nisu važne godine, spol, obrazovanje, vjera, nacionalnost, seksualna opredjeljenost, jer svako ima životno iskustvo i zalihe mudrosti za podijeliti od kojih ostali mogu imati koristi. Oni koji sudjeluju u Sokratovim kafeima dijele senzibilitet filozofa Sokrata koji uključuje strastvenu, ali izmišljenu razmjenu ideja i ideala.

Posjetitelji Sokratovih kafea su spremni potaknuti i kultivirati razumnost, promišljenost, maštovitost, empatiju, načine istraživanja u kojima se razmatra široka lepeza perspektiva i primjedbi te koji su spremni gledati stvari, uvijek s ciljem razvijanja, eksperimentiranja i novih načina djelovanja. U akciji su radoznali, otvoreni, znatiželjni i razigrani – jednom rječju, poput djeteta.