Možemo li biti autentični u svijetu koji od nas neprestano zahtijeva da igramo određene uloge? I nije li autentičnost postala samo još jedan trend koji nam se prodaje putem društvenih mreža i medija? O ovim pitanjima razgovaralo se na drugom Sokratovom kafeu u Sarajevu, koji je vodila dr.sci. Elmana Cerić. Tema susreta bila je „Šta znači biti autentičan u svijetu koji zahtijeva da neprestano igramo određene uloge ili je i autentičnost samo još jedna od njih?“
Razgovor je započeo naizgled jednostavnim pitanjem: Šta uopće znači biti autentičan? Za neke učesnike autentičnost podrazumijeva slobodu da činimo ono što želimo, za druge iskrenost prema samima sebi, dok su je neki povezivali s procesom oblikovanja i predstavljanja vlastitog identiteta. Međutim, koliko su naši izbori zaista naši, a koliko su oblikovani očekivanjima društva, porodice, kulture i medija? Posebna pažnja posvećena je paradoksu savremenog društva u kojem se autentičnost sve češće nameće kao imperativ. Društvene mreže nas pozivaju da budemo svoji, drugačiji i jedinstveni, ali nam istovremeno nude unaprijed oblikovane modele autentičnosti kroz proizvode, životne stilove i trendove. Ako svi pokušavamo biti autentični prema istim obrascima, jesmo li onda zaista autentični?
Otvoreno je i pitanje da li autentičnost nužno znači neprilagođenost i otpor društvenim normama. Mora li autentična osoba odbaciti dominantne trendove ili se autentičnost upravo ogleda u sposobnosti da svjesno odlučuje u čemu želi učestvovati, a od čega će se distancirati? U tom smislu, autentičnost ne mora značiti odbacivanje društva, nego kritičko promišljanje vlastitog mjesta u njemu.
Rasprava je otvorila i moralnu dimenziju autentičnosti. Možemo li biti autentični ako se ponašamo u skladu s moralnim pravilima koja nismo sami izabrali? Jesu li naše vrijednosti izraz slobodnog opredjeljenja ili rezultat odgoja, društvenih normi i očekivanja? I može li se autentičnost svesti na vjernost samome sebi ako naši izbori imaju posljedice za druge ljude?
Jedno od posebno izazovnih pitanja bilo je da li je autentičnost privilegija. Ekonomska i egzistencijalna sigurnost nesumnjivo omogućavaju veću slobodu izbora, uključujući mogućnost da odbijemo određene društvene uloge bez ozbiljnih posljedica. S druge strane, učesnici su propitivali stav da materijalna sigurnost nije nužan preduslov autentičnosti, jer ona može proizlaziti iz unutrašnjeg odnosa prema sebi, vlastitim vrijednostima i životnim odlukama.
Možda autentičnost nije u tome da uvijek budemo drugačiji od drugih, nego da razumijemo zašto biramo ono što biramo. A možda je prvi korak prema autentičnosti upravo spremnost da preispitamo ono što smatramo vlastitim, slobodnim izborom.
