U Zenici je 6. novembra 2026. godine održan treći Sokratov kafe u ovom ciklusu, posvećen temi „Ko ima pravo odlučivati o tijelu žena, pojedinac, zajednica ili država?“ Razgovor je moderirao profesor Senad Arnaut, a učesnice i učesnici otvorili su niz važnih filozofskih, etičkih i društvenih pitanja o slobodi, tjelesnoj autonomiji, rodnoj ravnopravnosti i različitim oblicima kontrole nad ženama.

Razgovor je započeo osvrtom na zakonsko prepoznavanje femicida u Bosni i Hercegovini i prvu presudu za ovo krivično djelo, izrečenu upravo 6. novembra, na dan održavanja Sokratovog kafea. Ovaj događaj poslužio je kao povod za promišljanje o tome koliko su životi žena zaista zaštićeni i u kojoj mjeri zakonske promjene doprinose njihovoj stvarnoj sigurnosti i slobodi. Da li žene danas imaju jednaka prava kao muškarci? Ko odlučuje o njihovim tijelima, reproduktivnim pravima, izgledu i načinu života? I znači li kontrola ženskog tijela, zapravo, kontrolu samog života?
Ova pitanja potaknula su živu diskusiju u kojoj su učesnice i učesnici propitivali granice individualne slobode, društvenih očekivanja i državne intervencije. Istaknuto je da niko ne bi smio imati pravo raspolagati tuđim tijelom i životom, ali i da društvena stvarnost često pokazuje koliko je teško ostvariti taj princip. Posebna pažnja posvećena je ekonomskom položaju žena i savremenim trendovima koji oblikuju njihove izbore. Koliko smo zaista slobodni ako se od nas očekuje da izgledamo, živimo i ponašamo se prema unaprijed zadanim društvenim obrascima? Može li se govoriti o slobodnom izboru kada su odluke uslovljene ekonomskom nesigurnošću, pritiskom zajednice ili potrebom za društvenim prihvatanjem?
U tom kontekstu razgovaralo se o fenomenima poput tradwives (tradicionalnih supruga), platforme OnlyFans i protesta takozvanih „klečavaca“, propitujući na koje se načine kroz različite ideološke, religijske, ekonomske i digitalne prakse mogu reproducirati kontrola, objektivizacija i eksploatacija ženskog tijela. Diskusija je obuhvatila i internaliziranu mizoginiju, patrijarhalne obrasce, praksu ženskog genitalnog sakaćenja u pojedinim društvima, poligamiju i privremene brakove, kao i seksualno nasilje nad ženama u ratovima, kada žensko tijelo postaje simboličko i stvarno sredstvo dominacije, ponižavanja i osvajanja. Jedno od ključnih pitanja bilo je: može li društvo govoriti o ravnopravnosti ako žene formalno imaju prava, ali su njihovi životni izbori i dalje ograničeni ekonomskom zavisnošću, društvenim normama i patrijarhalnim očekivanjima?
Treći Sokratov kafe završen je zajedničkim promišljanjem da, uprkos značajnom napretku u ostvarivanju ženskih prava, potpuna ravnopravnost još uvijek nije dostignuta. Iako žene u Bosni i Hercegovini u mnogim oblastima uživaju veća prava i slobode nego žene u pojedinim drugim društvima, pred nama je još dug put do stvarne jednakosti, dostojanstva i slobode odlučivanja.
