Sokratov kafe u Banjoj Luci: Da li život ima smisao sam po sebi ili mu mi dajemo smisao?

U prekrasnom i inspirativnom ambijentu kafea Eklektika u Banjoj Luci, 3. juna 2026. godine održan je Sokratov kafe posvećen jednom od najstarijih i najdubljih filozofskih pitanja: Da li život ima smisao sam po sebi ili mu mi dajemo smisao? Razgovor je vodio dr. Željko Šarić, dok je susret moderirala Ernada Fatima Avdibegović.

U otvorenoj i poticajnoj atmosferi učesnice i učesnici su promišljali o smislu života iz različitih perspektiva: filozofske, religijske, egzistencijalne, naučne i svakodnevne ljudske. Polazno pitanje otvorilo je niz novih dilema. Ako znamo da ništa ne nastaje ni iz čega, kako onda razumjeti nastanak svijeta i života? Da li je smisao života nešto što postoji neovisno o nama, utkano u samo postojanje, ili je riječ o značenju koje ljudi sami stvaraju kroz odnose, iskustva, ljubav, vjeru, rad, patnju i nadu? Može li život imati smisao samo kroz biološko trajanje i nastavak vrste, ili smisao nadilazi puku činjenicu postojanja?

Posebno zanimljiv dio razgovora odnosio se na pitanje da li čovjek sam daje smisao vlastitom životu, čime smisao postaje duboko subjektivno iskustvo, ili smisao ipak dolazi iz nečega većeg od čovjeka, iz vjere, duhovnosti, etičkog poretka ili osjećaja povezanosti sa svijetom. Za neke učesnike i učesnice vjera je ključni izvor smisla, dok su drugi naglašavali da smisao može nastajati i kroz ljudsku odgovornost, slobodu izbora, stvaralaštvo i brigu za druge.

Diskusija je otvorila i pitanja ljubavi, evolucije i kulture: kakvu evolucionu svrhu ima ljubav, da li je ona samo biološki mehanizam opstanka ili iskustvo koje oblikuje našu ljudskost? Može li kultura mijenjati način na koji razumijemo vlastitu prirodu, pa čak i utjecati na obrasce ponašanja koje često pripisujemo biologiji i genetici?

Razgovor nas je odveo u mnogim pravcima, možda i dalje nego što smo na početku očekivali. No upravo je u tome vrijednost Sokratovog kafea: ne u brzom dolasku do jednog konačnog odgovora, nego u zajedničkom mišljenju, slušanju, propitivanju i otvaranju novih pitanja. Učesnice i učesnici nisu došli do jednog univerzalnog zaključka, ali su pokazali koliko je važno stvarati prostore u kojima se o velikim životnim pitanjima može razgovarati slobodno, argumentirano i s poštovanjem prema različitim uvjerenjima.

Sokratov kafe u Banjoj Luci još jednom je potvrdio da filozofija nije samo akademska disciplina, nego živa praksa razgovora o onome što nas se najdublje tiče. A šta vi mislite: da li život ima smisao sam po sebi ili mu mi dajemo smisao?