U Tuzli je 8. juna 2026. godine održan Sokratov kafe posvećen pitanju: „Da li se može živjeti etički u potrošačkom društvu?“ Razgovor sa prof.dr. Selmom Veseljević Jerković je moderirala Ernada Avidbegović vodila otvarajući prostor za promišljanje o svakodnevnim izborima, odgovornosti pojedinca, moći sistema i izazovima života u savremenom kapitalističkom i konzumerističkom društvu.
Učesnice i učesnici razgovarali su o tome koliko potrošačka kultura oblikuje naše želje, potrebe, navike i vrijednosti. U društvu u kojem se uspjeh često mjeri količinom posjedovanja, kupovinom novih proizvoda, praćenjem trendova i vidljivošću na društvenim mrežama, etički život postaje složeno pitanje. Da li zaista biramo slobodno ili su naše odluke već unaprijed oblikovane reklamama, tržištem, algoritmima, društvenim pritiscima i stalnom proizvodnjom novih potreba? Poseban dio razgovora bio je posvećen utjecaju medija i društvenih mreža. Učesnice i učesnici su istakli da mediji i digitalne platforme snažno oblikuju savremene trendove, ali i naše razumijevanje uspjeha, ljepote, sreće i „dobrog života“. Društvene mreže često pojačavaju pritisak da se stalno bude u toku, da se posjeduje, pokazuje i uspoređuje s drugima. Istovremeno, one mogu biti i prostor informiranja, edukacije, solidarnosti i širenja svijesti o etičkoj potrošnji, ekologiji, radničkim pravima i održivim načinima života.
Jedno od ključnih pitanja koje se otvorilo bilo je pitanje odgovornosti. Činjenica je da svako od nas može poduzeti određene korake: kupovati odgovornije, smanjiti nepotrebnu potrošnju, popravljati i dijeliti stvari, podržavati lokalne proizvođače, izbjegavati bacanje hrane, brinuti o okolišu i kritički promišljati vlastite navike. U tom smislu, svi nosimo dio odgovornosti za svijet u kojem živimo. Međutim, učesnice i učesnici su naglasili da se često prevelika odgovornost spušta na nivo pojedinaca ili samoorganiziranih grupa, dok se nedovoljno govori o odgovornosti sistema. Postavlja se pitanje kakvu ulogu imaju lokalne zajednice, države, obrazovne institucije, kompanije, međunarodne organizacije i globalni ekonomski poredak. Može li pojedinac živjeti potpuno etički ako sistem istovremeno potiče neodrživu proizvodnju, nejednakost, iskorištavanje rada i stalnu potrošnju?
Na kraju ostaje pitanje za sve nas: da li se može živjeti etički u potrošačkom društvu i šta smo spremni promijeniti kako bi takav život bio moguć?
