Različitost

Piše: Azra Nezirić

Na posljednjem sarajevskom Sokratovom kafeu, održanom na Međunarodnom Burč univerzitetu 27.11.2020., propitivali smo idejne pozadine različitosti, a temom je facilitirala Amina Mašić, magistrica komunikologije.

Kada se govori o različitosti, uglavnom se problematizira različitost muškaraca i žena, nekih društvenih grupa, različitostima dvije religije i slično. Dakle, pojmu različitosti se pristupa uvijek iz binarnih opozicija za koje ne jamčimo da će polučiti stvaran rezultat, nego opći sud koji će biti manjkav.

Stoga je facilitatorica Amina Mašić otvorila razgovor s učesnicima pitajući šta je sličnost i koliko uspijevamo misliti sličnosti. Koliko ustvari pribjegavamo pojmu sličnosti i tamo gdje to izgleda nemoguće? Učesnici su obazrivo primijetili da lakše i brže posežu za pojmovima različitosti i dihotomijama nego što se trude uspostaviti sličnost.

Razlika je zamka koja se uspostavlja na svakom tragu, bilo da se radi o politici, naciji, jeziku, rodu i spolu, klasi, ili bilo čemu drugom. Pitanje razlike se problematizira u filozofiji ali je problematično da omekšavanje razlika ili potenciranje sličnosti nije toliko aktuelno niti lako prihvatljivo s obzirom da je jednostavnije prigrliti manjkave i generalizirane zaključke ili slike i stavove.

Pokušali smo dekonstruisati društveno nametnute razlike i vratiti se na djetinjstvo, kada ljudska bića uronjavaju i saznavaju pojam razlike. Jer, razlika ne postoji do trenutka društvene dresure u koju zapadamo onoga dana kada se povinujemo i prihvatimo institucionalizirano ponašanje koje je sistemski nametnuto. Na koncu, u termin razlike dospijevamo nesvjesno, dok još ne znamo misliti sistem i disciplinirano ponašanje.

Razbijanjem oceanskog osjećaja svijeta u ranom djetinjstvu, rijetko kad i rijetko ko mu ponovno dopusti da koliko toliko postoji u životu odrasle jedinke. Odrasla jedinka vjeruje binarnim opozicijama koje polučuju razliku. I na razlici počiva odrastanje jednako kao i ostatak zrelog doba.

Da usporedbe treba koristiti pažljivo, bio je zaključak posljednjeg Sokratovog kafea u Sarajevu uz podsjećanje da trebamo stremiti ka akcentiranju sličnosti, a sve vještačke razlike koje stoje kao barijere među ljudima treba umanjivati i brisati.