Djelatnici nevladinih organizacija koje promiču međuetničku suradnju na području etičkih vrijednosti rade važan posao, ali na dug rok ne mogu postići trajne rezultate ako ne surađuju s predstavnicima religijskih institucija i ne otvore svoje programe zainteresiranim sudionicima koji su religiozni. Zvali mi taj rad svjetski etos, kako ga naziva Hans Küng ili globalna etika kako su ga nazvali vjerski poglavari u Chicagu 1993, svi imamo osjećaj za istinske vrijednosti i opće dobro. Kao različiti, možemo surađivati u pridonošenju takvim vrijednostima u pluralnom društvu naše države.
Zahvaljujem na pozivu i na ovom predstavljanju. Prije čitanja ovoga što sam spremio želim izraziti zadovoljstvo kao građanin Sarajeva što je vlada BiH današnji dan proglasila Danom žalosti zbog nasilne smrti dvojice policajaca u Sarajevu. Oni su poginuli štiteći sigurnost svih građana a to je svakako univerzalna vrijednost. Njihovim obiteljima izražavam sućut. Znam da je Davor Vujinović bio aktivni član župe sv. Luke u Novom gradu, Sarajevo i zato tim više suosjećam s njegovom ožalošćenom obitelji.
Pozvan sam da kao katolički teolog religijskog dijaloga u pluralnom društvu iznesem svoju viziju današnje teme, ali da ne prelazim pet minuta. Oslanjam se na misli iznesene u zaključku moje recenzije dviju knjiga o svjetskom etosu, koje je uredio Alen Kristić, izdala TPO Fondacija u Sarajevu 2014. godine (recenzija objavljena u Nova prisutnost 1/2015, 116-125). U Splitu je 28. i 29. rujna 2018. održan studijski susret o gledanju sociologa Željka Mardešića na ulogu Crkve u Hrvatskoj u duhu Drugog vatikanskog sabora. Referati su objavljeni u prigodnoj knjizi. Od teologa iz BiH odazvali su se na poziv organizatora dr. Zorica Maros temom „Crkva, zlopamćenje i procesi pomirenja“, dr. fra Ivan šarčević temom „Katolička Crkva i dominantne suvremene ideologije“ i dr. Ivan Markešić (rodom iz BiH a djeluje u Zagrebu) temom „Nadbiskup Stadler i politički katolicizam u Bosni“. Mardešić je bio katolik praktikant kojega su nervirale politizirane propovijedi svećenika u Hrvatskoj nakon pada komunističkog sustava, ali je ostao u svojoj Crkvi, uvjeren da se ona može obnavljati i time autentično univerzalizirati. On i drugi pojedinci reformiraju svoju Crkvu tiho, iznutra, ne izlaskom u znak ogorčenog protesta. Protestnim izlascima svoju zajednicu nismo popravili a „drugima“ se nismo dodvorili.
Takvih sociologa i teologa ima i kod nas u BiH. Oni vide nedostatke svoje zajednice i pojedinih vjerskih službenika. Ali vjeruju da ih njihova osobna i zajednička vjera osposobljava i zadužuje da univerzalne etičke vrijednosti žive i nude pluralnom društvu sekularne države. U svojoj spomenutoj recenziji istaknuo sam da to mogu biti učitelji konfesionalnog vjeronauka koji je od 1993. pripušten u državne škole, a vjeroučitelje imenuju i udžbenike daju priređivati vjerski poglavari: muslimanski, pravoslavni, katolički i židovski. Nadam se da će o tome novije katoličko iskustvo iznijeti gospođa Nikolina Tomšić kao izaslanica dr. Tome Mlakića, koji je pročelnik Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije i time koordinator vjeronauka školskog i župskog u ovoj nadbiskupiji.
Mi religiozni građani ove zemlje žalili smo se što u marksističkom režimu imamo samo slobodu obavljanja vjerskih obreda, ali ne i slobodu socijalnog djelovanja u vlastitim školama, dječjim vrtićima, bolnicama, medijima. Sada te zabrane više nema i nudi nam se prilika da osobnim svjedočenjem i suradnjom sa sugrađanima drugih uvjerenja njegujemo duhovne vrijednosti, koje država ne može vlastitim sredstvima proizvoditi ni nametati. Ako poštujemo tuđu imovinu, život, dobar glas samo onda i ondje gdje nas mogu pravno progoniti predstavnici vlasti, podleći ćemo napasti da krademo tuđu imovinu, druge ozljeđujemo i klevećemo onda i ondje gdje nas vlast ne vidi ili ne može dostići. Svi odgovorni roditelji žele da im djeca ne nauče samo vješto glumiti poštenje, radinost i humanost nego da istinski budu pošteni, marljivi i humani. Za to trebaju pomoć prosvjetnih djelatnika, ali također imama i svećenika u mjestima gdje sami žive i gdje svoju djecu šalju na vjersku pouku i na slavljenje vjerskih blagdana kao izraz njihova punog identiteta. Ako smo istinski uvjereni da nam vjera daje odgovore na važna životna pitanja, onda bismo trebali snagom vjere konstruktivno djelovati u društvu. Vjera nas uči da smo odgovorni Bogu za svoje postupke, bez obzira vide li nas roditelji, učitelji i policajci. Islam, kršćanstvo i judaizma uključuju svoje pripadnike u zajednice koje nadilaze granice jednog mjesta, naroda i države. U srži istinske religije utkane su univerzalne vrijednosti koje obuhvaćaju odgovore na pitanja što ih je postavio njemački filozof Imanuel Kant: „Was ist der Mensch, was kann ich wissen, was soll ich tun, was kann ich hoffen – što je čovjek, što mogu znati, što trebam činiti, čemu se mogu nadati?“. To bi se trebalo vidjeti na ponašanju pojedinih vjernika i vjerničkih skupina u obitelji i društvu.
Djelatnici nevladinih organizacija koje promiču međuetničku suradnju na području etičkih vrijednosti rade važan posao, ali na dug rok ne mogu postići trajne rezultate ako ne surađuju s predstavnicima religijskih institucija i ne otvore svoje programe zainteresiranim sudionicima koji su religiozni. Zvali mi taj rad svjetski etos, kako ga naziva Hans Küng ili globalna etika kako su ga nazvali vjerski poglavari u Chicagu 1993, svi imamo osjećaj za istinske vrijednosti i opće dobro. Kao različiti, možemo surađivati u pridonošenju takvim vrijednostima u pluralnom društvu naše države.
Zvali mi taj rad svjetski etos, kako ga naziva Hans Küng ili globalna etika kako su ga nazvali vjerski poglavari u Chicagu 1993, svi imamo osjećaj za istinske vrijednosti i opće dobro. Kao različiti, možemo surađivati u pridonošenju takvim vrijednostima u pluralnom društvu naše države.
Prelistao sam knjigu Živjeti vrijednosti koja će nam ovdje biti predstavljena kao pomagalo za univerzalnu etiku u lokalnom kontekstu. Radujem se da su dvije dame, dr. Zilka Spahić šiljak i Melika šahinović, knjigu uredile, jer univerzalne vrijednosti ulaze među mlade i odrasle preko žena – u obitelji, školi, lokalnu vjerničku zajednicu, mjesta u kojima živimo i narod kojemu pripadamo. U pauzi sam pregledao izložene slike koje su odabrali nadležni nastavnici među radovima svojih učenica i učenika na temu univerzalna etika. Posebno su mi se svidjele dvije: „Stop vršnjačkom nasilju“ iz jedne O. š. u Sarajevu i „Svjetski etos je u nama“ iz O. š. Husino kod Tuzle. Nasilje nad vršnjacima u školi se nažalost širi i roditelji često traže od nastavnika da njihovu djecu od nasilnih učenika štitite ili da ih isprave ako su podlijegali. Nastavnici to mogu samo uz suradnju roditelja. Na drugoj slici, o svjetskom etosu iz perspektive lokalne škole, mladi su združeno pokazali da je netko s njima marljivo na tome radio te su za takve vrijednosti otvorili svoja srca i pameti.
Neka Bog blagoslovi zalaganja svih koji univerzalne vrijednosti žive među nama i tako odgajaju mlađe!
