Sokratov kafe je TPO fondacija pokrenula i u Banjaluci 26.11.2020. Inicijalno je, u ovu svrhu, dogovorena čitaonica Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, ali s obzirom na trenutne epidemiološke mjere, odlučeno je da prvi Sokratov kafe bude u online formatu. Koordinator banjalučkih Sokratovih kafea jest Željko Šarić, profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.
Tema, kojom je facilitirao Aleksa Alaša, student Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, okupirala je problematiku komunikacije uopće kao i digitalne komunikacije. Pokušali smo dati udžbeničku definiciju komunikacije per se, a potom kroz nju dedukovati definiciju digitalne komunikacije.
Propitivali smo aplikacije i alate koji se masovno koriste za komunikaciju i raspravljali paradoks koji su nametnuli društvo i tehnologija a glasi da što smo više povezani s ljudima, to smo više izolovani i nepovezani ustvari, jer, moramo se pitati da li smo pravilno povezani s ljudima, ako ne izađemo iz kuće.
S jedne strane, stalni napredak tehnologije, porast broja aplikacija za komunikaciju i generalno korištenje društvenih mreža znači konstantan napad informacija koji dovodi do manjka privatnosti. Napad informacija znači da ljudi prate objave drugih ljudi širom svijeta i u tom začaranom krugu objava više ne primijetimo kako su neki podaci koji su nekada bivali našom privatnom svojinom, sada u svrsi javnog takmičenja i svojevoljnog dijeljenja s drugima. Naposljetku, silni napadi informacija, nesvjesno, kradu ljudima mir, kradu koncentraciju i pridonose uznemirenosti.
No, s druge strane, napredak tehnologije znači i to da onima kojima je otežan izlazak iz kuće mogu da rade od kuće, ili da kada se prehladimo radimo od kuće ne pušući kolegama prehladu a niti uzimajući bolovanje tek tako. Pored toga, ovogodišnja pandemija koja bjesni svim stranama svijeta i koja je izazvala masu otkaza, nije poslovno uticala na one koji su već većinu posla radili online. I, negdje na tom tragu možemo konstatovati lakši opstanak zahvaljujući racionalnom korištenju tehnologije i komunikacijskih alata i aplikacija.
Opasnost vreba iza velikog kvantuma informacija to jest inflacije koncepata komunikacije unutar kojih ljudska jedinka nije pravovremeno razvila kritičko mišljenje te ne razumije razliku između istine i laži, informacije i dezinformacije, teorije zavjere, te netačnih i pogrešnih podataka. Jer, lakše je ugrabiti polovnu informaciju nego biti na putu borbe pravog znanja i slušati i čitati naučna mišljenja i dokaze. Stoga sve veći broj, naprimjer, ravnozemljaša širi laži i funkcionalno nepismenom čovjeku se lako uhvatiti za tu priču. A ne zaboravimo da su PISA testovi pokazali da su naši mladi i naši đaci funkcionalno nepismeni.
Ne postoji nikakav filter, ne postoji razumski sud, ne postoji kritičko mišljenje da se razluči to da nije nužno da se osjetiš prozvanim da nešto olako komentarišeš, da iznosiš neargumentovane stavove niti da gajiš osjećaj u sebi da će svijet propasti ako ti bilo šta ne napišeš. Prije svega, izvagaj težinu riječi koje pišeš jer one ne idu u vjetar nego ostavljaju vječni trag.
