Na posljednjem ovogodišnjem Sokratovom kafeu u Tuzli, facilitatorica je bila Lejla Kišić. Tema o kojoj se razgovaralo bila je „Predrasude i stereotipi“. Događaj se odvijao 18.11.2020. u Domu mladih.
O predrasudama i stereotipima uglavnom govorimo općenito. No, koliko je jednostavno i lako reći sebe? Šta se desi kad izneseš vlastiti stav potpomognut kritičkim mišljenjem? Razmišljaš li kako sebe prezentuješ i kakav trag ostavljaš na drugog prilikom samoprezentacije? Ono što nas najviše obilježi i dobrano odredi je nastavni proces u kojem učestvujemo dok još ne razaznajemo društvene uloge i granice pravilnog. Sjećaš li se nastavnika matematike prema kojem si osjećao nejvjerovatan strah i od tog straha si mrzio i nastavnika i predmet koji je predavao i mislio da si glup za matematičke operacije, pa zalutao na nekom društvenom fakultetu?
Sjećaš li se profesorice engleskog koja ti je davala jedinice ne iz neznanja nego iz ponašanja iako ima odjeljak u dnevniku za vladanje. Da, ona ti je srozala prosjek i natjerala te da imaš strah od engleskog. Natjerala te da misliš da ne znaš govoriti engleski. Jesi li sjela i razmislila koliko te je odredila tim svojim pogrešnim ponašanjem?
Ili si zauzeo okvir koji društvo zadaje i obitavaš u komfor zoni društvene norme? A sigurno nisi svjestan i nisi svjesna da kreacija ne nastaje iz komfor zone. Nikakva umjetnost, nikakvo probijanje granice dokse, nikakav obrat u političko – društvenom polju ni sistemu vrijednosti se ne događa i ne stvara iz zone komfora. Zonu komfora si možeš priuštiti tek onda kad budeš živjela u idealnom svijetu ili blizu toga. No, i ukoliko nisi hrabar izaći iz zone komfora, molim te ne doživljavaj ljude vizuelno jer odijelo ne čini čovjeka i nekome je važnija borba od zone komfora. A dok traje borba, nije bitno da li si u tenama ili pak uglancanim cipelama.
Nije plava muška boja a ružičasta ženska. I djevojčice i dječaci se trebaju igrati s jednorozima i dinosaurima. Automobile podjednako i dobro i loše voze i žene i muškarci. Profesor koji je došao u starkama i farmericama možda bolje predaje i poznaje oblast od profesora koji je došao u odijelu. Osobe koje imaju pirsinge i tetovaže nisu devijantne prema definiciji. Muškarcu je mjesto u kuhinji podjednako onako i onoliko kako je i koliko je i ženi. Pokrivena žena samo zato što je pokrivena nije fundamentalistkinja i ekstremistkinja.
Naučenost, norma, standard i okvir nisu razlog za stereotipe i predrasude. Posljedice istih mogu biti razorne na pojedinca kojem su upućene. Etiketiranje pojedinaca izaziva krizu identiteta. A pojedinci čine društvo. Ukoliko pojedinci nisu psiho – fizički zdravi, neće biti ni kompletno društvo. Stoga, moramo biti obazrivi koje i kakve riječi koristimo i kako se ponašamo prema drugom, makar to značilo da više ne pripadamo normi koju je društvo usvojilo ili matrici ponašanja koja se vrednuje.
