SAPERE BiH: Obrazovanje kao unisex odijelo

Van. prof. dr. Zilka Spahić Šiljak

Obrazovanje bez kritičkog mišljenja je kao unisex odijelo u čijem kalupu izgledamo kao  tvornički proizvod, bez ikakvog unikatnog znaka koji nas čini posebnim ličnostima sposobnim da pomjeraju granice univerzuma. Immanuel Kant je još u 18. stoljeću  rekao da trebamo misliti svako za sebe, a ne da imamo čuvare koji će to raditi za nas i od tada do danas mi još uvijek imamo čuvare koji misle za nas. Oni i dalje kreiraju programe bez kritičkog mišljenja koji su kao neka vrsta unisex odijela – da  svima odgovaraju, iako se većina guši u njima, ne samo zbog neodgovarajuće veličine već i zbog modela, boje, i materijala. Umjesto da traže odijelo po mjeri, odnosno obrazovanje po mjeri učenika koje će omogućiti svakom djetetu da ispolji svoje talente i potencijale, većina ljudi šuti i prihvaća nametnuto odijelo.

Jedni traže izlaz tako što će djecu slati u međunarodne škole ili izvan Bosne i Hercegovine, a velika većina opet i ne razmišlja o tome, već im je važno da im djeca dobiju kakvu takvu diplomu, jer će se ionako zapošljavati, ne na temelju znanja i sposobnosti, već na temelju “veza“ koje ostvaruju u duboko koruptivnom društvu. Jedan broj idealista i utopista, kakva sam i sama želi ipak nešto uraditi i ponuditi konkretna rješenja. Potrebno je posijati sjeme i onda se nadati da će niknuti nešto dobro, a najbolje i najkorisnije je posijati sjeme kvalitetnog obrazovanja koje će izgraditi sposobne i odgovorne građane i građanke.

Kako mi je unisex odijelo uvijek smetalo i kako se u obrazovnom sistemu BiH nisam baš najbolje pronalazila, sticajem okolnosti sam imala priliku raditi na univerzitetima u Americi i Zapadnoj Evropi gdje sam naučila da obrazovanje može biti veliki izazov i zanimljivo putovanje ako smo spremni isprobati neka nova odijela koja za razliku od unisex odijela odgovaraju našim senzibilitetima, komotna su, lepršava, ne stišću i vrlo brzo osjetimo da je to upravo ono što tražimo i što ističe ono po čemu smo posebni kao ličnosti. Nakon toga sam odlučila da je važno da u Bosni i Hercegovini omogućim djeci i mladima da ne nose nametnuta unisex odijela, već da biraju ona koje će pokazati sve njihove ljepote i potencijale i po kojem će biti prepoznatljivi kao kreativni, uspješni ali i plemeniti ljudi.

Zajedno sa timom TPO Fondacije radila sam na tome da ponudimo alternativu uniformnom obrazovanju, pa smo od 2018. godine u saradnji sa SAPERE Institutom iz Londona pokrenuli SAPERE BiH program filozofije za djecu i kritičkog mišljenja. Ovaj program je baziran na P4C metodi rada koja podrazumijeva da se proces učenja i podučavanja odvija u zajednici propitivanja i da je u tom procesu važno kultivirati kreativnost, kritičko mišljenje, kolaborativan rad i brižnost. Idejni tvorac P4C metode rada, Mathew Lipman je na temelju svog dugogodišnjeg rada u nastavi shvatio da je važno u najranijim godinama razvoja djetetu omogućiti obrazovanje u kojem će učiti vještine kritičkog mišljenja i da se to najbolje može ostvariti u zajednici propitivanja. To znači da iako je važno da mislimo svako za sebe, kako je Kant rekao, isto tako je važno da zajedno propitujemo ono što znamo ili mislimo da znamo i da zajedno razvijamo vještine dobre komunikacije, uvažavanja drugačijeg mišljenja i iznalaženja odgovarajućih rješenja.

Kritičko mišljenje je proces u kojem se intelektualno angažiramo u prikupljanju informacija i razvijanju koncepata koje analiziramo, sintetiziramo i evaluiramo. Osoba koja kritički misli nastoji živjeti racionalno, razumno i empatično i nastoji razvijati vrline kao što su: intelektualna poštenost (npr. ne plagirati tuđi rad ili zabilježiti  činjenice koje nam se ne dopadaju ili su protiv našeg svjetonazora), intelektualna poniznost (najučeniji ljudi su najponizniji, jer što više uče svjesni su da vrlo malo znaju), uljudnost (s uvažavanjem se ophoditi prema drugim ljudima iako se ne slažemo s njihovim mišljenjem), ali i druge vrline koje krase obrazovanu i odgojenu ličnost.

Kritički misliti je važno, jer osoba koja je naučila kritički misliti:

– u stanju je postavljati valjana pitanja i problematizirati određene teme na intelektualno zreo, strukturiran i konstruktivan način. Umjesto emotivne involviranosti i povrijeđene sujete osoba će koristiti činjenice i argumente.

– osposobljena je ne samo prikupiti informacije već i procijeniti njihovu relevantnost koristeći se apstraktnim idejama i konceptima potrebnim za interpretaciju i analizu informacija i podataka.

– osposobljena je da misli izvan zadatih okvira, izvan unisex odijela, odnosno forme tako što će ponuditi drugačije pristupe promišljanja o određenom pitanju i biti u stanju procijeniti pretpostavke, implikacije, ali i praktične konsekvence ponuđenih rješenja. Danas se posebno na svjetskom tržištu i istraživanjima traže kreativne osobe koja su u stanju misliti izvan okvira.

– osposobljena je da uspješno komunicira sa drugima u cilju iznalaženja inovativnih rješenja za kompleksna pitanja i probleme današnjice. Uspješna komunikacija je pola obavljenog posla, a još ako je osoba svjesna kompleksnosti problema onda će umjesto površnih kratkotrajnih rješenja iznalaziti odgovarajuća dugotrajna rješenja.

Ako ne želimo biti prosječni ili ispod prosjeka, važno da isprobamo druga odijela i programe umjesto onih unisex i uniformnih, jer izvrsnost se postiže sistematičnim i posvećenim kultiviranjem vještina kritičkog mišljenja a ne slijepim slijeđenjem tuđih recepata.

Mnogo toga je do nas, a nešto je i do sistema, a kako sistem mijenjaju ljudi, najbolji način da mijenjamo sistem je da naučimo kritički misliti, propitivati i tražiti konstruktivna rješenja.

Pronađimo svoje odijelo u kojem će zablistati naš um i kreativnost.