Odsjek za kulturalne studije u Zenici, nakon pauze povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine, nastavio je sa realizacijom projekta Sokratovi kafei koji se odvija uz partnerstvo sa TPO Fondacijom iz Sarajeva. I ove srijede, 2.12.2020., studentice i studenti su imali priliku razgovarati o zanimljivoj i aktuelnoj temi, a u pitanju je priča o našoj trenutnoj stvarnosti – pandemiji virusa Covid-19. Facilitator ove sesije bio je Sead S. Fetahagić koji je u uvodnom izlaganju naveo niz interesantnih podataka, statistike i mišljenja uglednih naučnika o trenutnoj situaciji izazvanoj pandemijom.
Prisutni su imali priliku iznijeti svoje mišljenje o trenutnoj situaciji, a naročito o brojnim informacijama, obavještenjima, tvrdnjama i sumnjama o, sada već čuvenoj, koroni, a kojima smo svi bombardovani posljednjih mjeseci. Razgovaralo se o samom karakteru virusa, odnosno postavljeno je pitanje da li je virus zaista bolest nastala prirodnim putem ili je zapravo u pitanju neka vrsta biološkog ali i psihološkog oružja kojim se kontrolišu mase. Poseban akcenat i glavna linija svih rasprava na trećem Sokratovom kafeu u Zenici bila je zapravo uloga medija i društvenih mreža tokom pandemije. Interesovali smo se kako je moguće biti siguran da su informacije koje se svakodnevno plasiraju, naročito putem društvenih mreža, uopće tačne ili istinite. To pitanje je od posebnog značaja danas kada živimo u dobu „clickbait“ novinarstva, intenzivne želje pojedinaca za samopromocijom pod svaku cijenu, svjesnog širenja teorija zavjere i slično.
S obzirom da su neki od učesnika i sami preživjeli virus Covid-19, bilo je posebno interesantno čuti iskustva „iz prve ruke“, što je sigurno bilo vrlo korisno ostalim prisutnim koji su srećom, barem za sada, uspjeli izbjeći zarazu. U kontekstu Bosne i Hercegovine i Zenice, postavljeno je pitanje organizovanosti i efikasnosti sistema informisanja i naročito zdravstvenog sistema. Osobe koje su imale koronu, prenijele su nam svoja iskustva savremenog bosanskohercegovačkog zdravstvenog sistema, naročito nedostatka odgovarajućih testova i lijekova potrebnih za uočavanje i suočavanje sa virusom. Pitanje koje se samo po sebi nametnulo bilo je da li postojeća situacija pogoduje privatnim klinikama koje su puno bolje opremljene i koje uvijek imaju dovoljnu količinu testova, a koje prodaju po visokim komercijalnim cijenama?
Razgovaralo se i o stigmatizaciji osoba koje su bile zaražene virusom, a poruka je bila da ne treba etiketirati ljude koji su zaraženi virusom nego treba učiniti sve da se izbjegne sama zaraza. Osobe zaražene virusom su stvarni heroji u ovom vremenu jer su imali hrabrosti obavijestiti ljude oko sebe o svom stanju, a kako bi zaštitili ostatak društva. A to sve čine uprkos činjenici da su i sami dobro svjesni da će se morati suočiti sa stigmatizacijom i nizom predrasuda.
Finalni zaključak učesnika bio je da u ovom trenutku uopće nije bitno kako je i gdje je nastao virus, to je već stvar prošlosti, a puno je bitnije da se okrenemo budućnosti i učinimo sve da što prije i što bezbolnije preživimo pandemiju. Tek nakon toga možemo analizirati uzroke i porijeklo virusa, a sada je najbitnije da spašavamo živote!
