Na drugom Sokratovom kafeu 28.10.2020. u Narodnoj biblioteci, Klubu čitalaca u Mostaru, bilo je veoma dinamično i to iz nekoliko razloga.
Sa sjajnom facilitatoricom Dijanom Ivanišević, psihologinjom, zagrebali smo temu mentalnog zdravlja koja je posegnula za pričom o vlastitim dvojbama o raznim životnim izazovima u kojima se nađu svi, te je to uvijek „ona tema“ koja intrigira – ponajviše današnje mlade.
Zbog brzine života, često zaboravljamo da je sasvim OK biti uhvaćen u vrtlogu raznih duševnih stanja koja nisu uvijek jednostavna za nositi se s njima. Svako je poseban na svoj način i svako se sa sobom nosi kako najbolje umije. Osude su nešto najgore što neko može da doživi.
Vrlo brzo su se učesnici Sokratovih kafea našli na jedinstvenom mišljenju – nemoguće je biti stalno dobro. Život naprosto daje mnoštvo uloga koje od nas traže u suštini duševno bogaćenje, napajanje iskustvom a koje u osnovi ima za cilj da nas dovede do odgovora na pitanja: Ko sam to ja? Koja je moja uloga u svijetu? Zaista se čini da svako u odnosu na svoj karakter i ličnost dobija od života potpunu mjeru.
Poželjno je naći svoju mirnu luku od svakodnevnih peripetija. Za nekoga je to vožnja biciklom, dok za nekoga drugog kafa s prijateljima ili porodicom. U nuždi je uvijek najbolji spas naći „svoj najdraži lik“ tj. osobu od povjerenja; te i ako ne znamo, jedan od prioriteta bi bio raditi na vještini verbaliziranja vlastitih emocija i stanja kako bi se što efektnije životne staze prošle.
Nemoguće je biti uvijek isti, jer nas iskustva mijenjaju, stoga bismo trebali punim vlastitim kapacitetom prihvatati promjene, bilo da su to i one koje najteže prihvatamo poput gubitka voljenih (zbog smrti).
Lijep razgovor odnosno dijalog pun empatije je najsigurniji ključ za kreiranje kvalitetnog i zdravog odnosa nas sa drugima. Nije nepoznanica, ali nam je nekada najmanje drago biti nježni prema sebi i vlastitom biću dati najviše ljubavi što možemo jer onako kako volimo sebe na taj način nas vide i drugi.
Dilema oko pitanja šta nas čini sretnima se odnosi na lični odabir ali ono što zasigurno možemo reći, koncept vlastite sreće proizilazi iz osjećaja potpunog prihvatanja sebe onakvog kakvi zapravo jesmo. Mi sa svim našim manama ali i vrlinama. Te, prihvatanja svijeta. Prihvatiti drugačije od nas samih ne znači nužno i odobravati određene koncepte ali sigurno znači zdraviji svijet i kvalitetniji suživot.
