Da bismo mijenjali društvo, prvo moramo mijenjati sebe

Amina Mašić

Da bismo mijenjali društvo, prvo moramo mijenjati sebe, jedan je od zaključaka posljednjeg Sokratovog kafea na temu Žene u politici.

Ovaj zaključak se može odnositi na sve teme i izazove s kojima se susrećemo. Mijenjati sebe je put do promjena.

Da li si promjena?

Da li si iskoristio/la izolaciju od dva mjeseca da prospeš svoje misli i emocije po tepihu i vidš gdje si?!

Jesi li sretan/a?

Zašto nisi?

Da bi se promjena pokrenula, trebamo biti sami sa sobom i postavljati sebi pitanja o stvarima koje nas guše. Samo tako ćemo znati da ništa ne znamo o sebi, a spoznat ćemo šta zaista želimo.

Teško je suočiti se sa sobom i saznati da već godinama živimo ono što ne želimo. Iz straha dozvoljavamo da drugi manipulišu nama putem nas samih i tako kreiramo svijet prema njihovoj mjeri, ubijeđeni da je to ono što mi želimo.

Dobra vijest je da svaki tren možemo uzeti život u svoje ruke i promijeniti mu tok onako kako želimo.

Kada postavimo sebi pitanje: Šta su moji izbori?, shvatimo da smo mi naši izbori i da nas niko nije natjerao da bilo šta prihvatimo. Oni koji manipulišu nama su naši izbori, mi smo ih prihvatili u našim životima i obgrlili svijet kakav oni žele, potiskujući naše želje.

Stalno težimo promjenama u društvu, ne znajući da je problem u nama i da je društvo u kojem živimo odraz nas samih. Nezadovoljstvo, nemir, tjeskoba, ljutnja, nasilje, netolerancija, mržnja, nepravda u nama, postaje stvarnost društva u kojem živimo. Međutim, mir u nama postaje mirom i izvan nas samih.

Naš najveći blagoslov je da sve što želimo možemo biti. Samo je potrebno da izaberemo šta ćemo biti.

Želimo mir, sreću, ljubav, slobodu? Nema potrebe da to tražimo izvan nas samih, trebamo samo biti mir, sreća, ljubav, sloboda i to će se manifestirati i na naše okruženje. Jednostavno je.

Jedina istinska promjena je ona koja se dešava unutar nas samih, ono što se dešava izvan nas je preslikavanje našeg unutarnjeg stanja. Mi smo ogledalo naše stvarnosti.

Da je život borba i da moramo pristajati na manje od onoga što želimo kako bismo preživjeli ili bili prihvaćeni je najveća laž koja nam je nametnuta kako bi manipulisali nama, a koju smo iz straha prihvatili.

Strah je čovjekov najveći neprijatelj, a borba za bilo šta u životu je borba protiv nas samih. Sve ono protiv čega se borimo mi jačamo i hranimo. Borba je upravo ono što i održava naše društvo kao nesretno, nezadovoljno, nasilno i podijeljeno, jer se stalno protiv nečeg ili nekoga borimo.

Jedna politička, nacionalna, religijska i stranačka skupina se uvijek bori protiv druge. A na obje strane smo mi. Ljudi.

Jedno JA se bori sa drugim JA, a na obje strane sam JA.

Borba je nepotrebna, često i nemoguća, a najčešće bezuspješna. Potrebno nam je da se vratimo sebi, osvijestimo i probudimo iz sna u kojem smo se izgubili ostvarivanjem želje i ciljeve drugih.

Probuđena osoba je sebi podrška, živi istinu u kojoj je bez strahova sretna i slobodna.

Probuđenom osobom se ne može manipulisati.