Četvrta sesija propitivanja u OŠ „Pofalići“, održana je u prostorijama škole, sredinom mjeseca maja. Propitivanje je održano sa učenicima/ama VI razreda na času BJK, HJK, SJK, a facilititrala ga je nastavnica Selma Muzaferija. Sesija je počela izabranim pitanjem: Koliko zapravo poznajemo školske prijatelje?
Učenici/e su propitivali koliko ustvari školski prijatelji/ce vide i poznaju pravo lice osobe iz klupe, iz razreda. Pitali su se da li porodični problemi mogu izazvati kod učenika/ca postojanje drugog lica, skrivenih emocija, strahova, stida, ljutnje, agresije, bijesa. Pitali su koliko se svi zaista trudimo pomoći prijatelju/ici ako primijetimo da s njim nešto nije uredu, ako se njegovo ponašanje promijenilo, ako se povukao u sebe, ako slabije uči?
Kazali su da u školi uglavnom nastavnici/e vode časove, a učenici/e rijetko dobijaju riječ da iznesu svoje mišljenje. O svemu tome se mora pričati, o raznim problemima, da budemo otvoreni (ali i ne sa svima, jer to neko može iskoristiti protiv nas).
Prijatelje/ice koji se osjećaju loše trebamo oraspoložiti, pomoći, razgovarati. Trebamo pitati jedni druge kako možemo pomoći, ponuditi neki savjet. Prijateljima/cama trebamo posvetiti svoje vrijeme da bismo ih bolje upoznali. Djeca su ogledalo svojih roditelja, zato i roditelji trebaju paziti kako se ponašaju prema njima.
U školama postoje psiholozi/ginje, nastavnici/e, razrednici/e kojima se možemo uvijek obratiti. Učenici/e koji imaju iste probleme trebaju razgovarti između sebe i pomoći jedni drugima. Telefoni i društvene mreže jedan su od razloga zašto se djeca ne upoznaju i ne razgovaraju.
Zaključili su da se upoznati možemo razgovorom, igrom, druženjem uživo, ne online, izletima u prirodu. Moramo znati šta školski prijatelji/ce misle o nama, pa ako im nešto kod nas smeta da to popravimo. Tako ćemo sačuvati naše prijateljstvo i njegovati lijepe odnose.
