TPO Fondacija Sarajevo u okviru projekta ETOS Inicijativa, u saradnji sa Filozofskim fakultetom u Zenici dana 29. 5. 2023. ogranizovala je posjetu Ahmićima, spomen-obilježju „Donja džamija“ i Vitezu, spomen-obilježju “Osmica”.
Studenti/ce Filozofskog fakulteta u Zenici prisustvovali su interdisciplinarnim učionicama o kulturi sjećanja i suočavanja s ratnom prošlošću. Predavanja su održali Dr.sc. Dragan Markovina, historičar i Nikola Vučić, novinar N1 televizije i mirovni aktivista.
Dr.sc. Dragan Markovina govorio je o tome gdje se trenutno nalazimo kada je riječ o Kulturi sjećanja i suočavanju sa činjenicama koje su se desile u proteklom ratu. On je svojim izlaganjem „Je li koncept suočavanja s prošlošću uspio?“ otvorio niz pitanja o sjećanju, suočavanju i kapacitetu bosanskohercegovačkog društva, ali i pojedinaca/ki da govore o istini, ratnim zločinima, kao i memorijalizaciji ratnih sukoba.
Naslovno pitanje teksta o tome je li koncept suočavanja s prošlošću uspio, u situaciji u kojoj i danas, 2023. godine, dvadeset i osam godina od okončanja rata, imamo posvađane kulture sjećanja, društva metaforički ukopana u rovove i nikakav suštinski dogovor o zajedničkoj budućnosti je više retoričko, nego stvarno. Da je tome tako svjedoči i ideja o gradnji Muzeja HVO-a na mostarskom Heliodromu, zajedno s raspravom o njoj, kao i nespremnost da se razgovara o događajima u Muzeju Bitke na Neretvi u Jablanici, kao i politički procesi potrebni da se primjereno obilježi mjesto stradanja na Kazanima i da se redefiniraju natpisi na spomen-pločama u Sarajevu kao i institucionalna glorifikacija ratnih zločinaca u Republici Srpskoj.
Markovina naglašava da je sadašnji koncept usmjeren prema manjim grupama koje su spremne da govore i suoče se sa ratnim zločinima, ali da to nije sistemski, odnosno društveni projekt. U takvoj situaciji se vrijedi zapitati o alternativnim načinima suočavanja s prošlošću i redefinicijom čitavog koncepta.
Nikola Vučić govorio je o djetinjstvu i odrstanju u atmosferi (post)logorskog iskustva, pretvorenu u jednu neobičnu priču i nesvakidašnje razumijevanje logorske traume i cjelokupnog sukoba između HVO i ARBiH. Služeći se autobiografskim elementima odrastanja uz oca koji je proveo tokom rata 9 mjeseci u zatočeništvu, novinar Nikola Vučić opisuje na koji način je posredno traumatsko iskustvo u njegovom slučaju postalo platforma za suočavanje s prošlošću i mirovni društveni angažman. Za razliku od političkih zloupotreba koje su premrežile i porobile mnoštvo “ličnih sudbina”, ovo svjedočanstvo temeljeno na istinitoj priči pokušava oslikati iskustvo jednog redizajna traume u inspiraciju i aktivizam.
